Početak glazbenog obrazovanja u Virovitici
Prije dolaska Jana Vlašimskog u Viroviticu, glazbeno obrazovani građani te doseljenici iz Austrije, Njemačke i Mađarske (Roušali, Scholz, Knitel, Pečen, Tauber, Badžura – gudači i puhači) okupljaju se 1882. godine na inicijativu Društva za promicanje glazbe u malu glazbenu kapelu čiji je prvi voditelj bio nadzapovjednik vatrogasnog društva g. VVagner, po nacionalnosti Čeh.
Godine 1883. potvrđeno je od državnih vlasti i službeno osnivanje Društva za promicanje glazbe čija je svrha glazbeno podučavanje školske omladine oba spola niže i više Pučke škole te održavanje stalne glazbe u Virovitici. U sklopu Društva osnovana je i Guslačka škola koja djeluje u prostorima Glazbe. Uskoro joj grad, zbog premalog prostora dodjeljuje jednu školsku učionicu.
Godina dolaska Jana Vlašimskog u Viroviticu, 1886., bilježi se i kao godina osnivanja glazbene škole. Glazbena škola djeluje i za vrijeme 1. svjetskog rata, a financijski je podržava Državna uprava iz Zagreba. Interes za glazbenim obrazovanjem u stalnom je porastu te 1922. godine Glazbenu školu polazi čak 49 učenika.
Oni po svršetku svake školske godine priređuju javne glazbene produkcije i koncerte za građane. Kada završe glazbenu školu, većina učenika nastavlja muzicirati u Gradskoj glazbi, tamburaškom sastavu ili Hrvatskom pjevačkom društvu Rodoljub. Nakon Jana Vlašimskog Gradska uprava nije zainteresirana za preuzimanje Gradske glazbe i Glazbene škole, ali Društvo za promicanje glazbe intenzivno traga za novim glazbenim pedagogom.
Povijest imena škole
Za vrijeme Jana VLašimskog škola nosi naziv Guslačka škola. Godine 1945. preimenovana je u Gradsku muzičku školu, a od 1973. godine nosi ime Josipa Štolcera Slavenskog. Odlukom općinskog vijeća broj 2189-01-01-92-1 od 21. srpnja 1992. godine škola dobiva ime po prvom voditelju i učitelju Janu Vlašimskom.
Puni naziv škole je Osnovna glazbena škola Jan Vlašimskv Virovitica. Za taj naziv izuzetno se zalagao bivši ravnatelj gosp. Zvonimir Gadanec.
Prostori škole
U samom početku škola je imala jednu učionicu smještenu u prizemlju Dvorca Pejačević. U vrijeme Frana Mikolića djelovala je u kući F. Benkovića na uglu Bečke i Rusanove ulice.
U novinskom članku iz 1976. godine spominje se da škola djeluje na više lokacija; matična škola bila je u staroj dotrajaloj zgradi u Ulici maršala Tita (u blizini Kazališta), dvije učionice bile su u Domu JNA (današnjem Domu oružanih snaga Republike Hrvatske), jedna učionica nalazila se u zgradi stare ljekarnice pokraj Crkve sv. Roka, u Obrtnoj zadruzi i u uredu Čazmatransa u Ulici Matije Gupca.
Djelatnici su godinama vapili za novim, boljim i funkcionalnijim prostorom. Godine 1989. našlo se privremeno rješenje i škola je smještena na kat Dvorca Pejačević. Godine 1992. škola na korištenje dobiva bivšu vojnu zgradu u Ulici Antuna Mihanovića u kojoj i danas djeluje.