Gitaru ubrajamo u grupu žičanih glazbala oblika korpus-vrat-glava kod kojih se ton dobiva trzanjem žica.

Gitara, kao jedan od najpopularnijih instrumenata današnjice imala je dugu povijest u svom razvoju. Taj pregled o razvoju doseže i do 3000 godina unatrag. Prva glazbala slična gitari mogu se pronaći na oslikanim dokumentima egipatskih spomenika i u grčkoj kulturi.

Činjenica da je na ovom ili onom oslikanom dokumentu prikazano žičano glazbalo, ne može se smatrati uputom određivanja jedne određene “porodice” glazbala, mada se mora priznati da se u njima često mogu pronaći obrisi gitare.

Karakteristične crte za jednu određenu porodicu glazbala bitno su se razvile tek kasnije.

Konkretno: gitara je u različitim oblicima jasno definirana u oslikanim dokumentima, tekstovima, predajom, sačuvanim rukopisima i notnim tiskovinama iz 15. i prije svega 16. stoljeća. Broj žica bio je različit, od četiri do šest (parova).

Druga polovica 18. stoljeća donijela je gitari veliku promjenu, napuštena je tradicionalna upotreba tabulatura u korist suvremene notacije u G-ključu i konačno je gitara dobila šest jednostrukih standardno ugođenih žica.

Prvi korak k šesterožičnoj gitari bila je gitara sa šest parova žica. Promjena od para žica ka jednostrukim žicama išla je pod ruku s novim postignućem (pronalazak opletenih žica bio je revolucija za graditeljstvo žičanih glazbala). Parovi žica postali su suvišni jer novi materijal za žice ne samo što je bio tanji, već je bio i u zvuku bitno bogatiji alikvotnim tonovima.

Navedene izmjene uvelike su pogodovale renesansi gitare u prvoj polovici 19. stoljeća. Od tada, pa sve do danas majstora gitare i odličnih skladatelja je sve više. Održavaju se brojni solistički koncerti, te koncerti gitarista s komornim sastavima. Tiskaju se mnoge skladbe za gitaru, transkribiraju djela starih majstora i objavljuju mnoge škole za gitaru.

Gitara je danas jedan od najpopularnijih glazbala i poznata je u cijelom svijetu upravo zbog raznolikosti u načinu izvođenja i ljepote njena tona i boje.